Područje rada: mašinstvo i obrada metala.
Trajanje školovanja: 3 godine.
Mašinki tehničar je zanimanje koje od učenika zahteva osobine kao što su: odgovornost, preciznost i savesnost na radu, poslovna komunikativnost u saradničkim i rukovodećim poslovima.
Stručne kvalifikacije:
- Planira, priprema, organizuje i kontroliše rad pojedinca, grupe, odeljenja ili proizvodne jedinice obrade metala;
- Bira odgovarajući materijal za projektovanje proizvoda;
- Projektuje sve vrste mašinskih elemenata i konstrukcija;
- Primenjuje računar pri obavljanju tih poslova;
- Komunicira sa saradnicima i poslovnim partnerima;
- Definiše kontrolu kvaliteta;
- Vodi računa o racionalnom korišćenju sredstava rada, energije, materijala i vremena.
Opis poslova
Mašinski tehničari se bave poslovima vezanim za gradnju, projektovanje, održavanje i upotrebu alata i mašina.
Mogu raditi na konstrukciji mašina i alata, na pripremi i vođenju proizvodnje mašinskih delova i alata, kao i u kontroli rukovanja i održavanja alatnih mašina u proizvodnim pogonima. Oni su u timu sa mašinskim inženjerima pri konstruisanju mašina i alata. Jako je složen posao koji zahteva nalaženje optimalnih rešenja u pogledu opterećenja, brzine i dimenzija mašine, kao i sigurnosti i lakoći njegove upotrebe.
Pri konstrukciji alata mašinski tehničar proračunava sile na alatu u određenim radnim uslovima i vrsti obrade, pa po tome određuje materijal i predlaže dimenzije i oblik alata. Sprovode i proveru kvaliteta i funkcije gotovog proizvoda, mašina ili elemenata mašina, različitim merenjima (obima, sile, površine, snage, težine, brzine okretanja, dužine, površine i slično) u odnosu na propisane standarde uzimajući u obzir i dopuštena odstupanja (tolerancije). Dobijeni podaci služe za davanje atesta i za izradu uputstava za pravilno korišćenje.
Oni, takođe, skiciraju i proračunavaju različite elemente mašina (elemente za spajanje i rastavljanje,osovine, opruge, zupčanike, itd.). Prvo se izrađuje skica nekog elementa mašine i njene funkcije, zatim se određuje mesto izloženosti najvećim naprezanjima, proučavaju dimenzije „opasnih preseka”, a zatim i druge dimenzije i na kraju određuje konačan oblik elementa mašine i njena uklapanja u mašinu. Uz navedeno treba odabrati materijal za izradu elementa mašine i to na osnovu konstrukcionih proračuna statičkih i dinamičkih opterećenja. Mašinski tehničari se za sve ovo služe priručnicima s podacima o tehničkim materijalima i njihovoj obradi i standardizaciji elemenata mašina.
Takođe, bave se i tehničkim crtanjem gde izrađuju tehničku dokumentaciju u saradnji sa inženjerima arhitekture, građevinstva, mašinstva i brodogradnje. Nacrte ili skice prikazuju mašine sa svim tehničkim pojedinostima, tačnim dimenzijama snimljenih iz svih uglova i opisom specijalnih materijala od kojih će biti izrađeni. U svom radu služe se sve više računarom koji, opremljen odgovarajućim programima ( ArchiCad, AutoCad ), ubrzava izradu nacrta i olakšava umnožavanje nacrta.